home syndication

Rođendani bez stresa

Neobično udruženje roditelja u SAD – ROĐENDAN BEZ STRESA (Press)

Kako da rođendanske proslave budu zabava, a ne „noćna mora“.- Šta očekuju deca, a šta roditelji od rođendanskih žurki.- Istorijat proslave rođendana.SENT POL (Minesota), 9. februara (Tanjug-spec) – Odlučivši da šestogodišnji rođendan svoje miljenice bude sav u znaku „male balerine“, jedna mama iz američke države Minesote se svojski potrudila.

Napravila je tortu od ledenog peperminta u vidu „bele pozornice“ po kojoj je „plesala“ balerina od marcipana, koju je čuvalo 50 stražara, razmeštenih po obodu kolača. Ali, deca nisu dala da se torta seče i nisu htela ni da je okuse. Sav trud – uzalud.

Nedugo zatim, ova mama se uključila u jedinstveno udruženje roditelja, osnovano nedavno u mestu Sent Pol, u Minesoti, čiji je „programski cilj“ da se zaustavi rođendansko utrkivanje, koje sve više liči na, kako roditelji kažu, „trku u naoružavanju“.

Udruženje „Rođendani bez pritiska“ deluje organizovano od početka ove godine, ima svoj sajt i dobro vođenu medijsku kampanju. Namenjeno je roditeljima širom SAD koje je zahvatio trend da organizuju „najoriginalniju rođendansku zabavu“ za svoje dete.

Udruženje je sve brojnije po članstvu i sve glasnije u savetodavnoj misiji. Sugeriše se organizovanje rođendanskih proslava sa što manje stresa i što manje izdataka, zabava samo za decu ne i za odrasle, bez nametanja „tema“ zabave, bez posebnih pozivnica, bez poklona za goste, čak i da se pokloni za slavljenika zamene prilozima u dobrotvorne svrhe.

Na sajtu ovog udruženja se mogu pročitati i neke rođendanske „horor-priče“ među kojima je i kako su se sedmogodišnjaci na proslavili rođendana drugara iz školice svi odreda razboleli od kašlja, ili kako je jednu četvorogodišnju devojčicu na rođendanu zamišljenom kao „žurka u prašumi“ – ujeo kuguar (vrsta pume).

Dah zastaje kada se pročita podatak da je jedan bogati Njujorčanin potrošio čak 10 miliona dolara za ćerkim 13-godišnji rođendan, na kome je uživo svirala grupa „Aerosmit“ i oko 10.000 dolara potrošeno za poklone gostima.

Pokloni za goste su običaj u SAD. Gost na kraju zabave dobije od domaćina neku sitnicu. Međutim, roditeklji su u muci kakvu „sitnicu“ da odaberu a da je gosti već nemaju, dok deca-gosti najčešće priželjkuju poklone kakve je dobio slavljenik,pa razočarano bacaju dobijeno i kažu :To je đubre!

Kada je jednoj mami „pukao film“ od organizacije atraktivnog rođendana, odlučila je da za četvrti rođendan svoga sina napravi običnu dečiju zabavu. Bez temata, bez poklona. Pozvani su bili samo njegovi drugari, pripremljena deci omiljena „klopa“ i piće i svečano je izneta obična torta. Deca su – uživala.

„U tome je poenta. Decu nije briga koliko ste se potrudili i kakav ste napor uložili da organizujete rođendansku zabavu. Igra i smeh su najvažniji“, zapisala je jedna mama na sajtu udruženja.

Tu se, pored ostalog, može pročitati da proslava rođendana ima dugu istoriju – od starog Egipta i Vavilona gde su rođendane slavili samo vladari i važni ljudi i stare Grčke odakle seže običaj paljenja rođendanskih svećica. Srednji vek je rođendane smatrao za „jeres“, a u XIV veku počinje običaj da se novorođenima daju imena po svecima koji se slave u dane kada su ta deca rođena, pa su tako slavljeni „sveti imendani“.

Moderna proslava rođendana potiče iz Nemačke iz ranog XIX veka gde je takva zabava bila poznata kao „kinderfeste“ i otkad se na detinjstvo gleda kao na važno životno doba.

Nemački doseljenici u SAD su „doneli“ i proslave rođendana. Veruje se da na američkom tlu ta tradicija počinje od 1830-tih godina.

Trend „tematskih rođendana“, protiv koji su se digli roditelji u udruženju „Rođendani bez pritiska“, počeo je 1950-tih godina. Tada je počelo organizovanje rođendanskih zabava na neobičnim mestima – na bazenima, u muzejima, u zabavnim parkovima…

Od 1980- tih godina se razvila posebna industrija za takve zabave koja je, naravno radi zarade, uvek spremna da udovolji nadmetanju roditelja u originalnosti, neformalnosti i drugim skupim rođendanskim iznenađenima za razmažene mezimce.

 

Roditelji su ti koji moraju da kažu: E, sad je dosta!

Genijalno udruženje! Moram nerado priznati da je i mene drmala rođendanska groznica, šta i kako? Koja torta? Pozivnice? Ma, milion stvari. I onda se upitam čemu sve to? Pokazivanje i dokazivanje? Neka hvala. Pozvaću Sari društvance, par prijatelja. Spremiti grickalice, tortu ili kolače, i sasvim dovoljno. Nikada nismo ni voleli ni pravili velika slavlja.

Više o ovoj organizaciji pročitajte na njihovom sajtu birthdayswithoutpressure.

I hvala Dragani na otkriću ovog udruženja.

Baloni od sapunice

Sara ih obožava, kao i svako dete. Ma obožava je premala reč da opiše to oduševljenje. Ja naravno ne bih imala ništa protiv da ona može sama da ih duva. Već je ta, pa bogami i naporna, dužnost prepuštena meni. „Duva mama, duva, i duva!“ A objasniti joj ne mogu da trebam malo i disati. A onda se jednog dana prevarim još više: napravim od deterženta tečnost i ona to vidi! I od onda samo ganja deterdžent da i ona sama pravi. A onda tada proradi moja radoznalost papotražim po netu neke recepte, da vidim u čemu je štos, jer ta domaća tečnost nikada ne bude kao kupovna. I stvar je u vodi koja treba da bude destilovana, posebni deterženti (neki američki) i glicerin. Uostalom pogledajte i sami bubbles formulae. Pa eksperimentišite ako volite, ili kupite gotovo za nekih 30-ak dinara. Dobra ideja do koje dođoh lutajući ovim sajtovima je da se baloni mogu duvati pomoću presečene slamčice za sok, a tako može i Sara da ih duva, a mama, tj da odmara.
Danas preko Blogotka dođoh i do bloga Vladana Zirojevića, gde on piše o Zubbles-ima, balonima od sapunice u boji, genijalni su. Nadam se da će u bliskoj budućnosti stići i u naše krajeve.

Srednji vek i bubašvabe na dečjim odeljenjima

Inicijativa udruženja „Roditelj“ da se u nekim bolnicama bar opere posteljina
Srednji vek i bubašvabe na dečjim odeljenjima
Samo valjda još u Srbiji po bolnicama gde su smeštena deca caruje prljavština. Decu vezuju da „ne plaču“, a ne postoje karantini – tvrde u udruženju
BEOGRAD – Veliki broj roditelja koji imaju nesreću da sa svojom obolelom decom provedu nekoliko dana na bolničkom lečenju nose gorka iskustva. Nažalost, ona se ne odnose samo na loše uslove u nekim našim našim ustanovama, loš smeštaj i ishranu, već i na higijenu, neljubaznost osoblja i nedostojan tretman pacijenata. Beogradskom udruženju „Roditelj“ u više navrata su se javljali nezadovoljni roditelji, često i s nedoumicom da li da napuste bolnicu usred lečenja dece i promene zdravstvenu ustanove. Angelina Radulović iz udruženja „Roditelj“ kaže da su oni pokrenuli akciju za bolje uslove i smeštaj dece i roditelja u bolnicama.

- Moramo da pogledamo malo dalje od stranih donacija za automobile i gole zidove bolnica i zavirimo u život u tim bolnicama. Hoćemo da vidimo u kakvim se uslovima leče deca, kako to da bubašvabe i bubaruse hodaju po malim pacijentima, zašto mame spavaju na stolicama, zašto se na pregled specijaliste danima čeka. Ili, zašto medicinsko osoblje vezuje decu za krevete, ili zašto se ona sa zaraznim bolestima ne odvajaju od ostalih – nabraja Radulovićeva. Ceo tekst

I još par iskustava na sajtu Udruženja RODITELJ 

Ako i vi imate slično iskustvo javite nam se.

naravno da ću lako završiti školu

kada imam pomoćnika

sto deblja knjiga to bolje :mrgreen:

Uticaj interneta na vaš život

Meme postavljac – admin

Definitivno ima veliki uticaj. Dosta ljudi sam upoznala, dosta novih stvari saznala. Losih iskustava nisam imala.
Da li bih mogla bez interneta?

….mogla bih neko vreme :mrgreen:

Uostalom sve je vec rekla janavi, a ja kao njena skoro-pa-sestra mogu samo da je potpisem, da ne ponavljam za njom.

Da nije neta ne bih ni nju upoznala, a tada bi moj zivot bio siromasniji za jednog divnog prijatelja.

u pauzi

Pošto mi mozak slabo radi (kao posledica 400 stana Poslovnog prava) evo jedne lepe pesmice, dok ne budem bila u stanju da napisem nesto smisleno :

Sve što treba da znam naučio sam u vrtiću

Sve što treba da znam o tome kako valja živeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću.
Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja nego se krila u peščaniku dečjeg igrališta.
A evo što sam ovde naučio:
Sve podeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gde si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekoga povrediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mleko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pevaj i pleši, igraj se i radi- svaki dan od svega pomalo.
Svakog popodneva odspavaj.
Kad iziđeš u svet, budi oprezan u saobraćaju, drži se za ruke i ne udaljavaj se od svoga druga.
Ne zaboravi da čudo postoji.

Robert Fulghum

Oni dani…

Ako ste žena, znate na koje mislim. Zahvaljujući dojenju, nisam ih imala godinu i po dana, plus trudnoća. Ma i zaboravila sam kako izgledaju. Onda mi je stigao prvi post partum ciklus, i počinjem da istražujem web sajtove koji sadrže informacije o posebnim čašicama koje služe za skupljanje menstrualne krvi, na koje sam naisla na jednom stranom roditeljskom forumu. Reč je o čašici napravljenoj od medicinskog silikona ili prirodne gume, koja se koristi slično kao tampon. Razlika je u tome što se ova čašica postavlja na samom ulazu u vaginu, skuplja krv, ne ostavlja dlačice za sobom kao tamponi, ne nosi rizik od TTs-a, može koristiti i do 10 godina. Potrebno je samo da se izmedju ciklusa steriliše na odgovarajuci način. Ako je u pitanju čašica napravljena od gume – The Keeper dovoljno je sa se steriliše u vodi u koju je dodato sirće, a ako je u pitanju čašica napravljena od silikona Divascup, Mooncup, Lunette, Mooncup by Keeper potrebno je samo da se prokuva, ili potopi u rastvor za sterilizaciju koji se kupuje u apoteci. Pored ovih postoji i Instead čašica, koje je jednokratna, što znači da se posle upotrebe baca. Cena se kreće od 10€ do 30 €. Cena jeste malo veća, ali toliko para se potroši za 6 meseci korišćenja tampona. Kupuju se u inostranstvu (naravno) ili preko Interneta, ja sam imala sreće da moju Mooncup dobijem iz Engleske, zahvaljujuci Natural i njenoj divnoj seki. Hvala vam jos jednom. Sledeci korak je pronalaženje pravog metoda za savijanje čašice: origami, sedmica, c i ostali. Postavljanje, i uživancija sledećih 8 do 12 sati. Zatim vadjenje, ispiranje i vraćanje. I tako ukrug. Neke pozitivne strane sam već navela, a ima ih još dosta: ne zagadjuje se okolina, ne apsorbuje vac sakuplja, moze se staviti i dok se ocekuje menstruacija, moze se plivati sa njom, skijati, čak i roniti. A i sami ciklusi kraće traju. Medjutim nise svim ženama prijatno da imaju strano telo u sebi, iako se čašica uopšte ne oseća kada se dobro stavi. Mnogima je i gadna cela ova tehnika. Neke žene su alergicne na silikon ili gumu. Nekima neće odgovarati.
Ja nikakvih problema nisam imala. Bila je to ljubav na prvi pogled. Ako sam vas barem malo zainteresovala možda ćete želeti da pročitate još nešto: wikipedia – menstrual cup, poredjenje sa slikama na sew-in-love, busybusymomma i moonhutnaturals, yahoo grupa MoonKeeperDivas, livejournal communitiy – menstrual cups, i jos mnogo drugih.

Konačno je zaspala

Samo se nadam da je još uvek mala pa ne zna da ono što radi na Božić treba da radi cele godine.

Mir Božiji! Hristos se rodi!

Strane: Prethodna 1 2 ...25 26 27 28 29 Sledeća