home syndication

na slovo, na slovo D

Predala mi je Aurora slovarsku štafetu iliti na našem blog sistemu poznatu kao Blogerski ABC. I dobih slovo D. Prva asocijacija “dan D”, preuzet iz engleskog jezika, i to iz vojne terminologije: D day, koji tamo predstavlja dan kada se kreće u napad, a koristimo ga mi civili kao oznaku za neki nama važan dan. Takvih dana kod nas nema, svi su isti i ništa se značajno, a ni zanimljivo ne dešava. Carpe diem, rekao je u jednoj pesmi davno Horacije, poslušala bih ja njega rado, ali mi dani prolete, pogotovu kada ih cele provodim sa Sarom. Jedino što mogu da radim je da je gledam kako raste i kako svakog dana nauči berem po jedan novi mangupluk. Većinu od nas pokupi, najsvežiji je psovka. Jutros sam sam je od moje dame prvi put čula, neću vam reću koja je, nadam se da će je Sara zaboraviti, samo trebaju i ukućani prestati da je koriste. Nije bez razloga Duško Radović rekao “Tucite svoju decu čim primetite da počinju da liče na vas”. Kada smo već kod Duška i dece, da se podsetimo:
” Ako rešite sve probleme svoje dece, ona neće imati drugih problema sem vas.”

” Ako već tučete decu, tucite ih bez razloga, jer svi drugi razlozi su gluplji.”

” Volimo decu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.”

” Deca sve češće beže iz škole, roditelji sve više beže s posla. Šteta što bar to vreme ne provode zajedno.”

” Teško je biti dete i biti dobar. Lakše je biti star i razumeti decu.”

Ako rešite sve probleme svoje dece, ona neće imati drugih problema sem vas.

Blago babama i dedama koji imaju unuke. Teško nama, koji imamo decu.

Ima velike sirotinje medu našom decom, kojoj, sem para, roditelji nisu mogli ništa drugo dati.

Ne vaspitavajte decu ako ne umete. Bolje je biti nevaspitan nego loše vaspitan.

Volimo decu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.

Dosta vam je Duška? Ne verujem, on se uvek može čitati, iznova i iznova, i nikada ne može dosaditi. Zato uzmite među dlanove “Dobro jutro Beograde” izađite u prirodu, po mogućstvu neku divlju, daleko od grada i uživajte u proleću, a vaše dane neka opisuju reči kao što su dobar, divan i drag, doživljaj. Do tada poslušajte pesmicu “Dice” Finley-a Quave-a, (Nulti bi rekao: soundtrack ili best with).
Dodatak: Družite sa drugovima blogerima 06. maja, prijavljivanje je u toku za prvi blog festival na Balkanu pod nazivom BlogOpen - Spring07.

Štafetu sa slovom Č (da, preskočila sam dva slova, tuđom greškom, i mojim nerazmišljanjem, a šteta da ga preskočimo) predajem Elektri, najbliža mi je.

Nasumično izabrani postovi

Kenshin said,

april 23, 2007 @ 18:03

“Tucite svoju decu cim primetite da pocinju da lice na vas”
hahahahaha umreh od smeha :):):)

Eto zasto sam retko dobijao batine ;)

milepile said,

april 23, 2007 @ 23:19

hehe, nisam ni ja ali verovatno zbog

Ako već tučete decu, tucite ih bez razloga, jer svi drugi razlozi su gluplji.

Suske said,

april 24, 2007 @ 9:05

Ako već tučete decu, tucite ih bez razloga, jer svi drugi razlozi su gluplji.

Ovo mi se posebno dopada. To bi trebalo da stoji na ulazu svake učionce u vrtićma, kao opomena :)

Bibica said,

april 24, 2007 @ 13:35

A meni je ovo ostavilo utisak:
” Ima velike sirotinje medu našom decom, kojoj, sem para, roditelji nisu mogli ništa drugo dati. ”
Mislim da je ovakvih deca i roditelja, sve vise, na zalost. Koji nikad ne upoznaju lepotu ljubavi i iskrenog prijateljstva, zadojeni iskrivljenim vrednostima o materijalnom bogatstvu. I ne znam koje tu vise za zalenje, da li roditelji, koji su mozda i sami tako vaspitavani, ili deca, koja od malih nogu i sasvim nevino prihvacaju taj model ponasanja.
U svakom slucaju, odlican tekst, Vimi:).

sveopshtideda said,

april 27, 2007 @ 21:53

” Blago babama i dedama koji imaju unuke. Teško nama, koji imamo decu. ”

Ja bih malo ispravio tu MISAO samo utoliko, da znate za jednu “sitnu” razliku : ………….imaju unuke pored sebe !!!
Jer šta vrede dedama i babama unuci, ako su daleko od njih ???
I nemojte očajavati : Imaćete (AKO BOG DA) i vi unuke, samo gledajte da budu uz vas.
Sve ostale misli su super!!!

sveopshtideda said,

april 27, 2007 @ 21:57

….I ne zaboravite: i vi ste jednom, nekada, bili deca vašim mamama i tatama, pa sada s lakoćom možete povući paralele, i zapitati se, kakvi ste bili tada …..

milepile said,

april 28, 2007 @ 19:21

suske, ma i u skoro svakoj kući, nažalost :(
bibice, hvala :) ljubimo vas puno puno, kako ste nam lepo narasli samo :D
sveopstideda, razumela sam sve, od unuka sam daleko, ali sam zato još uvek dete u mnogim stvarima u očima mojih roditelja, što nekada zna jako da smeta :lol: ali preživećemo, tj odrasti i to ;)

RSS feed for comments on this post · TrackBack URI

Leave a Comment