Napravila je tortu od ledenog peperminta u vidu „bele pozornice“ po kojoj je „plesala“ balerina od marcipana, koju je čuvalo 50 stražara, razmeštenih po obodu kolača. Ali, deca nisu dala da se torta seče i nisu htela ni da je okuse. Sav trud – uzalud.
Nedugo zatim, ova mama se uključila u jedinstveno udruženje roditelja, osnovano nedavno u mestu Sent Pol, u Minesoti, čiji je „programski cilj“ da se zaustavi rođendansko utrkivanje, koje sve više liči na, kako roditelji kažu, „trku u naoružavanju“.
Udruženje „Rođendani bez pritiska“ deluje organizovano od početka ove godine, ima svoj sajt i dobro vođenu medijsku kampanju. Namenjeno je roditeljima širom SAD koje je zahvatio trend da organizuju „najoriginalniju rođendansku zabavu“ za svoje dete.
Udruženje je sve brojnije po članstvu i sve glasnije u savetodavnoj misiji. Sugeriše se organizovanje rođendanskih proslava sa što manje stresa i što manje izdataka, zabava samo za decu ne i za odrasle, bez nametanja „tema“ zabave, bez posebnih pozivnica, bez poklona za goste, čak i da se pokloni za slavljenika zamene prilozima u dobrotvorne svrhe.
Na sajtu ovog udruženja se mogu pročitati i neke rođendanske „horor-priče“ među kojima je i kako su se sedmo
godišnjaci na proslavili rođendana drugara iz školice svi odreda razboleli od kašlja, ili kako je jednu četvorogodišnju devojčicu na rođendanu zamišljenom kao „žurka u prašumi“ – ujeo kuguar (vrsta pume).
Dah zastaje kada se pročita podatak da je jedan bogati Njujorčanin potrošio čak 10 miliona dolara za ćerkim 13-godišnji rođendan, na kome je uživo svirala grupa „Aerosmit“ i oko 10.000 dolara potrošeno za poklone gostima.
Pokloni za goste su običaj u SAD. Gost na kraju zabave dobije od domaćina neku sitnicu. Međutim, roditeklji su u muci kakvu „sitnicu“ da odaberu a da je gosti već nemaju, dok deca-gosti najčešće priželjkuju poklone kakve je dobio slavljenik,pa razočarano bacaju dobijeno i kažu :To je đubre!
Kada je jednoj mami „pukao film“ od organizacije atraktivnog rođendana, odlučila je da za četvrti rođendan svoga sina napravi običnu dečiju zabavu. Bez temata, bez poklona. Pozvani su bili samo njegovi drugari, pripremljena deci omiljena „klopa“ i piće i svečano je izneta obična torta. Deca su – uživala.
„U tome je poenta. Decu nije briga koliko ste se potrudili i kakav ste napor uložili da organizujete rođendansku zabavu. Igra i smeh su najvažniji“, zapisala je jedna mama na sajtu udruženja.
Tu se, pored ostalog, može pročitati da proslava rođendana ima dugu istoriju – od starog Egipta i Vavilona gde su rođendane slavili samo vladari i važni ljudi i stare Grčke odakle seže običaj paljenja rođendanskih svećica. Srednji vek je rođendane smatrao za „jeres“, a u XIV veku počinje običaj da se novorođenima daju imena po svecima koji se slave u dane kada su ta deca rođena, pa su tako slavljeni „sveti imendani“.
Moderna proslava rođendana potiče iz Nemačke iz ranog XIX veka gde je takva zabava bila poznata kao „kinderfeste“ i otkad se na detinjstvo gleda kao na važno životno doba.
Nemački doseljenici u SAD su „doneli“ i proslave rođendana. Veruje se da na američkom tlu ta tradicija počinje od 1830-tih godina.
Trend „tematskih rođendana“, protiv koji su se digli roditelji u udruženju „Rođendani bez pritiska“, počeo je 1950-tih godina. Tada je počelo organizovanje rođendanskih zabava na neobičnim mestima – na bazenima, u muzejima, u zabavnim parkovima…
Od 1980- tih godina se razvila posebna industrija za takve zabave koja je, naravno radi zarade, uvek spremna da udovolji nadmetanju roditelja u originalnosti, neformalnosti i drugim skupim rođendanskim iznenađenima za razmažene mezimce.
Roditelji su ti koji moraju da kažu: E, sad je dosta!
Genijalno udruženje! Moram nerado priznati da je i mene drmala rođendanska groznica, šta i kako? Koja torta? Pozivnice? Ma, milion stvari. I onda se upitam čemu sve to? Pokazivanje i dokazivanje? Neka hvala. Pozvaću Sari društvance, par prijatelja. Spremiti grickalice, tortu ili kolače, i sasvim dovoljno. Nikada nismo ni voleli ni pravili velika slavlja.
I hvala Dragani na otkriću ovog udruženja.